Ruben Papian je nekada radio kao ekstrasens za vladu SSSR, potom je prešao dug put, neprekidno unapređujući ono što radi. Svuda je pomalo: Kazahstan, Holandija, Jermenija, Srbija... Ponajviše u Beogradu, gdje je osnovao svoj centar „Sfera“, koji se nalazi na Zvezdari.
Zašto?
Ako se svijet mijenja – neophodno je da se i čovjek promijeni... Cilj je biti operativan, optimizovan, tako da se naš sistem lakše prilagođava promjenama, da ne bi došlo do njegovog raspada. Da, recimo, banalna stvar poput stresa ne bi rasparčala sistem na djelove. „Sfera“ kao sistem podiže, optimizuje različite slojeve čovjeka. Tu su fiziološki, emocionalni, psihički i mentalni plan. Onda se otvaraju vrata koja nazivamo prošlošću.
Pod prošlošću se ne podrazumijeva ono što je neko naučio o nečemu, već ono od čega je određeni čovjek napravljen, šta je to unutar njega – zbog čega je takav – kakav je. A kada se to podigne na malo viši nivo – susrećemo se sa pojmom svijesti...
Realno, čovjek je hardver i softver. Ne postoji u tome nikakva razlika između nas i kompjutera. Ljudski hardver je genetika, a softver – signali koji se konstantno primaju, zahvaljujući čemu se naše tijelo formira kako se formira. Do sada se mislilo da se prototip našeg tijela nalazi u genima, ali nije tako. Majušna ćelija ne zna u kom smjeru da raste i dijeli se, ali se, ipak, dijeli u pravom smjeru – i ne znajući šta je pravi smjer...
Sredina u kojoj živimo uvijek želi da ostanemo onakvi kakvim nas je ta ista sredina stvorila. Nismo takvi kakvi smo zato što smo mi to odlučili, ali zato možemo da se mijenjamo. Svijest se može konstantno modifikovati. Vježba se prilagođava današnjem danu, za koji ne znamo unaprijed kakav će biti, to je kao gimnastika. Za razliku od ostalih metodologija, „Sfera“ nije učenje. To su kratke, konkretne vježbe koje oduzimaju veoma malo vremena. „Sfera“ je dinamična, rezultati se vide, a vježbe se stalno modifikuju i koriguju...
U dvorištu kuće u kojoj je smještena „Sfera“, nalaze se neke, naizgled, čudne građevine-sprave. Radi se o konstrukcijama koje funkcionišu same za sebe, i nešto „rade“ bez prisustva biološkog čovjeka. Jedna se zove piramida, pošto ima piramidalnu formu, ali tajna nije u obliku, već u onome što se nalazi u njoj, a sposobno je da modifikuje i ima biološko stimulativni efekat
Piramida je namijenjena jačanju ega, koji bi trebalo da postane istovremeno čvrst i veoma fleksibilan. To je kao da ste priključeni na ultrabrzi internet, a vrši se „upload“ i „download“ našeg sistema.. Tačnije, nešto kao automatski „update“, s tim što konstrukciji za to treba vremena. Kao kad u prostoriju uđe neko ko ima drugačiji miris. Potrebno je vrijeme da se sve to „izmiješa“. Jedan dolazak pokreće mehanizam, a svaki sledeći put sistem se dalje unapređuje. Dakle – ovim se ojačava naše „ja“, ali i unapređuje stanje fizičkog tijela.
Druga mašina se zove „terminal“ – vremenska mašina. To je konstrukcija sa ogledalima, koju, trenutno, samo Ruben isprobava. Ona će mu omogućiti da precizira vremenske momente koje bi „daunlodovao“. Obično za tako nešto kažemo: „gledamo u budućnost“. U ovom slučaju ne moramo da „gledamo“, samo „skinemo“ signal, a „gledanje“ dalje obavlja naš um. Uostalom, ni takozvanu stvarnost mi, zapravo, ne vidimo, to je samo projekcija u našim glavama.
Tu je i – „Crna kutija“, koju je jedan od Rubenovih prijatelja nazvao portalom u neki drugi svijet.
Šta ljudskoj svijesti čini „crna kutija“?
Dok u piramidi „ja“ postaje primarno, u crnoj kutiji ono nestaje. Čim čovjek uđe, dezintegriše se, postoji u nekom drugom svijetu i kreću „filmovi“. Trenutno Ruben ne ulazi često, da ne bi, ma kako to čudno zvučalo, potpao pod sopstvenu sugestiju. Ali, zato je više od 150 ljudi već prošlo kroz „portal“. A u toku je modifikacija „portala“, ugrađuje se dodatni rezonator...
Oko svojih „novotarija“ Ruben se često konsultuje sa mnogim naučnicima iz raznih struka, jer je ponekad u ćorsokaku, mnoge stvari ne umije da objasni, kao u ostalom i nauka. Postoje mnoge tajne i svako bi trebalo tokom života da „kopa“ i pronađe nešto u sebi, i oko sebe.
Što brže, što preciznije – to bolje za svakoga od nas, a i život bi imao više smisla...
V. Lazarević